Na mojoj je polici stajala jedna stara 386-ica na 40 Mhz, s ISA sabirnicom, koju sam napustio prije dvije godine jer mi više nije trebala. Htio sam ju pretvoriti u malen poslužitelj mog kućnog LAN-a bez X-a.
Evo kako sam to napravio: uzeo sam tu 386-icu i na nju stavio 16 MB RAM-a. Dodao jeftini EIDE disk, najmanji kojeg sam našao (800 MB) i Ethernet karticu. Dodao stari Hercules jer sam za njega još imao monitor. Instalirao Linux i tamo imam lokalni NFS, SMB, HTTP, LPD/LPR i NNTP poslužitelj, kao i router pošte i POP3 poslužitelj. Uz dodatnu ISDN karticu stroj mi je postao i TCP/IP router i firewall.
Većina je prostora na disku tog računala otišlo u /var,
/var/spool/mail, /var/spool/news i /var/httpd/html.
/var sam stavio na odvojenu, veliku particiju. Na tom stroju neće
biti korisnika, pa nisam napravio /home
particiju, a /home
je
montiran s neke druge radne stanice preko NFS-a.
Linux bez X-a uz nekoliko lokalno instaliranih alata bit će sasvim
zadovoljan na /
particiji od 250 MB. Računalo ima 16 MB RAM-a, ali
na njemu će raditi dosta poslužitelja. 16 MB swapa trebalo bi biti dosta,
32 MB napretek. Ne štedim prostor na disku, pa će stroj dobiti 32 MB. Iz
sentimentalnih razloga tu je i MS DOS particija od nekih 20 MB. Odlučio sam
/home
uvoziti s drugog računala, pa preostalih 500+ MB ostaje za
/var. To je više nego dovoljno za kućni Usenet news feed.
Dobivamo
Uređaj
Backup ovog stroja obavlja se preko mreže na traku s kućni
-a. Pošto
je sve na ovom računalu instalirano s CD-ROM-a spašavam samo neke
konfiguracijske datoteke iz /etc, moje lokalno instalirane *.tgz
datoteke iz /root/IzvorniKod/Instalirano
i /var/spool/mail,
kao i /var/httpd/html. Njih svake noći kopiram u poseban direktorij,
/home/backup
na kućni
, gdje ih hvata redoviti backup
kućni
-og.